Ima tamo, taj jedan čovjek, visok oko 185 cm, možda i koji centimetar više. Blago je pogrbljen, što zbog života, što zbog godina, a sakupio ih je već sedamdeset i četiri. Hoda uz pomoć štapa. Dolazi svaki dan i kupuje 7 boca najjeftinijeg piva. Ne voli Trumpa, općenito Amerikance. Niti ove naše, ili briselske birokrate. Ne voli ni žene, ni muškarce, i svi mu idu na živce i voli samo dobro rashlađeno i jeftino domaće pivo. Od milja zovem ga Čakowski. Izgledom, frizurom i gardom isti je Bukowski bez brade, a ono Ča je jer je Istrijan. I ne da se ta stara, prgava mrcina, uporno hoda i taj svoj štap za sobom zapravo vuče. I ne da se, i sere i laprda i boli ga kurac koji je dan i koliko je sati. Sedam hladnih, jeftinih i domaćih piva – to je sve što ga zanima. To i sedam brežuljaka na kojima ovaj grad počiva.