Tajna sretnog života leži u ne - davanju značaja glupostima.
Gledam čovjeka koji vraća boce.
Iza njega je došla gospođa, starija, oko 75 godina.
Melje, sere, provocira.
Pokušava ga otjerati kako bi ranije došla na red.
On smireno, staloženo odgovara, pretvara se da su najbolji prijatelji.
Ima 50+ godina. Tetovaže po rukama.
Kosa mu je duga, sijeda i kovrčava.
Vozi starog Punta i ne glumi mangupa.
Baca fore.
Gospođa se smije.
Kroz otvor ubacuje posljednju bocu, okrene se prema gospođi, poljubi joj ruku i kaže: „Izvolite, sad je Vaš red”.
Gospođa ubaci prvu, pa drugu bocu i automat se, onim glupim tonom oglasi.
„Ispričavam se, morat ćete se strpiti 15-ak minuta. Spremnik je pun, moramo ga isprazniti” – govorim gospođi.
Melje, sere, provocira.
Nije ništa naučila.
Ili joj se svidjela pažnja koju je neplanirano dobila.